Svijet ljudi-dabrova je materija. Ono što mogu uzeti u ruke i posjedovati za njih je trajna vrijednost i daje im osjećanje sigurnosti. Namjenska štednja za stan, gotovinom plaćen automobil, polica životnog osiguranja - to je osnov koji im odgovara i sa kojim mogu zadovoljno živjeti. Ali, oni bi željeli posjedovati i osobe koje vole. Oni stišću svoje bližnje u zagrljaj ponekad čak i fanatično – do boli. Čak i ako često i sami najviše trpe zbog toga. Osjećaju, naime, da njihov unutrašnji i skriveni ‘JA’ želi slobodu. Ljudi-dabrovi nastoje imati materijalna dobra, kako bi sami sebi dokazali koliko vrijedi njihova ličnost. Tek kad spoznaju da jedno sa drugim nema nikakve veze, spone na okovima popuštaju I počinju se ponačati fleksibilnije. Totem na drugom kraju njihovog točka života, totem zmije, ima za ljude-dabrove važnu pouku. Za Indijance je zmija učiteljica mudrosti jer uči kako da se čovjek bez straha usredotoči na ono najbitnije u životu.